Hijeroanarhija tijela
Robert Franciszty
Performans, Humphrey Bogart Festival, Velika Gorica, 1998.; 2. FAKI, Močvara, Zagreb, 1999.
Od svih sudionika/ica izvedbenih kolektiva s početka nimalo kreativnih devedesetih – i trupe Ljubičasti Deltoid i grupe Zublja Agapa – jedino je Robert Franciszty održao kontinuitet izvedbenog rada, iako njegove izvedbe ne prati ni kazališna ni likovna kritika. Tako je njegova završna etapa označena individualnim radom, dakle, onim konceptom kojemu nikada nije naginjao. S tim njegovim pomakom prema individualnim izvedbama, dolazi i do tematskoga pomaka – od velike teme političke životinje sredinom devedesetih Francistzy se okreće temi industrijskih konclogora ne-ljudskih životinja. Etički je animalizam u njegovu životu prisutan još od 1986. godine, kada prestaje, kako ističe, koristiti meso u prehrani “što se može ironično povezati s avangardnim i neoavangardnim konceptom Život kao Umjetnost”. Upravo je najjače tu prekretnicu, pomak prema patnji ne samo političke životinje već i svih ne-ljudskih bića Franciszty označio godine 1998. performansom Hijeroanarhija tijela u kojemu je kolažirao na jednom TV ekranu patnje životinja, a na drugom izjave Stjepana Mesića o ondašnjim hrvatskim strategijama konclogora (tada prešućeno pitanje Dretelja) o kojima i danas desna hrvatska politička moć na vlasti iz svoje vrhunaravne pozicije šuti. Umjetnik je na prazan želudac unosio kruh i vodu (metonimija hrane zatočenika konclogora), nakon čega je uslijedilo ritualno izbacivanje/ povraćanje biopolitike. Poistovjećivanje ljudske i životinjske patnje označavala je njegova krvava (bijela) košulja koja je bila prethodno umočena u životinjsku krv koju je suradnica s gas maskom na licu prala u škafu ispunjenom krvi na rifljači.
Suzana Marjanić
Robert Franciszty (Zagreb, 1969.) od 1986. godine bavi se pjesništvom, slikarstvom, fotografijom, performansom… U svojim animalističkim radovima, performansima i akcijama tematizira prava životinja, zaštitu prirode, urbanu ekologiju, ekofeminizam i ekoanarhizam. Aktivan je član neprofitne nevladine udruge Prijatelji životinja (Hrvatska). Osnivač izvedbenih trupa Ljubičasti Deltoid i Zublja Agapa koje su djelovale u Zagrebu početkom devedesetih.
Literatura:
Franciszty, Robert. 2003. “Spomenik bezimenim žrtvama krznene industrije”. (Razgovarala Mirela Holy). Zarez, 98, 13. veljače 2003., str. 34-35.
Marjanić, Suzana. 1999. “Tijelo tetovirano Poviješću”. Zarez, 8, 28. svibnja 1999., str. 37.;
Marjanić, Suzana. 20007. “Protiv neoklonijalizma i ciničkih hijerarhija”. Zarez, 201, 8. ožujka 2007., str. 35.
Percl, Ivana. 2005. “Kada je nelagoda (ne)poželjna?”. Zarez, 169–170, 15. prosinca 2005., str. 54.