Trokut
Sanja Iveković
Savska 1, Zagreb, 1979.
Performans je izveden 10.svibnja 1979. za vrijeme posjeta Josipa Broza Tita Zagrebu. Unatoč zabrani građanima da izlaze na balkone za vrijeme prolaska kolone Savskom ulicom, umjetnica je izašla na balkon svojega stana, sjela na stolicu, natočila whiskey, zapalila cigaretu, čitala knjigu i simulirala samozadovoljavanje. Time je počinila aktivnost građanskog neposluha. Iako taj čin, zahvaljujući betonskoj ogradi balkona, nije bio vidljiv s ulice, Iveković je pretpostavljala da će službe sigurnosti biti postavljene na krovove tako da će primijetiti aktivnost, što se i dogodilo: nakon nekoliko minuta na vrata joj je pokucao policajac i naredio da uđe u stan i ukloni sve predmete s balkona. Time se uspostavila komunikacija između predstavnika službi sigurnosti koji se nalazio na krovu hotela Interkontinental, umjetnice i policajca koji se nalazio na ulici. U opisu performansa navedeno je da je trajao osamnaest minuta. Odabravši za čin neposluha samozadovoljavanje, ukazala je na rodnu represiju, ali i strukturno izjednačavanje ženske seksualnosti s tipično maskulinim sustavom represije, odnosno strukturom vlasti. Također, performans ukazuje na dinamiku između osobnog i javnog, te sustavnu regulaciju privatnog. Prema Bojani Pejić, rad je objavljen u katalogu solo izložbe Sanje Iveković održane u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu 1980. godine, iako nije bio izložen na izložbi. Pejić također navodi kako “U performansu Trokut Sanja Iveković uvodi sve što je potrebno u javnoj-i-političkoj umjetnosti: propituje i pomiče granice između osobnog i javnog, između erotskog i ideološkog, a svojim feminističkim (kao i anarhističkim) nazorom smješta osobno unutar političkog”.
Josipa Bubaš
Trokut
vrijeme: 18 min.
Akcija se događa na dan kad je najavljen dolazak Predsjednika u grad, a u njoj sudjeluju tri osobe:
1) osoba koja je na krovu hotela koji se nalazi preko puta zgrade u kojoj stanujem,
2) čuvara reda koji se nalazi na ulici ispred zgrade
3) i ja na balkonu zgrade.
Zahvaljajući betonskoj ogradi balkona, samo osoba na krovu može vidjeti i pratiti akciju. Pretpostavljam da ta osoba ima dalekozor i voki-toki uređaj, pomoću kojeg može stupiti u kontakt sa čuvarima reda na ulici.
Akcija započinje mojim izlaskom na balkon. Iznosim dvije stolice, bocu whiskeya, cigarete, knjige. Sjedim, pijem, pušim i čitam. Zatim zadižem suknju i činim geste kao da masturbiram. Nakon nekog vremena zvoni zvono na vratima mog stana i preko kućnog telefona osoba koja se identificira kao službeno lice naređuje da se „uklone sve osobe i stvari sa balkona“. Time je akcija završena.
Savska 1
Zagreb, 10. svibnja, 1979.
SANJA IVEKOVIĆ rođena je u Zagrebu, 1949. Diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1970.godine, jedna je od začetnica video umjetnosti u Hrvatskoj i glavnih predstavnica Nove umjetničke prakse. Koristi fotografiju, video, performanse, akcije i prostorne intervencije u urbanom prostoru, instalacije, ambijent i sl. U rad od početaka ugrađuje elemente političkog i društvenog aktivizma, feminizma i propitivanje pozicije umjetnosti u društvu. Od 1990-ih kroz rad posebice problematizira kolaps socijalističkih režima i posljedice trijumfa kapitalizma i tržišne ekonomije nad životnim uvjetima, te poziciju žene u tim procesima. Radovi su joj bliski feminističkim teorijama i praksama. Realizirala je brojne radove i izlagala diljem svijeta i sudjelovala na brojnim međunarodnim bijenalima i velikim izložbama.. Jedna je od najpriznatijih umjetnica kraja 20. stoljeća.
Popis literature:
Iveković, S., Janevski, A. (2019, 2. siječnja). Conversation: Sanja Iveković with Ana Janevski. Post: Notes on Art in a Global Context – MoMA. https://post.moma.org/conversation-sanja-ivekovic-with-ana-janevski/
Pejić, B. (2010, 5. kolovoza). Javni rezovi. Kulturpunkt. https://www.kulturpunkt.hr/content/javni-rezovi/